Sarl Bodler

Sarl Bodler je bio pjesnik, kriticar, esejist i esteticar, preteca je mnogih pjesnickih strujanja u Evropi na prelazu iz XIX u XX vijek. U svojim knjizevnoteorijskim radovima on je pisao da realisticki postupak nije adekvatan samoj prirodi umjetnickog stvaranja. Realist zeli da stvari predstavi onakve kakve bi trebale da budu, a Bodler smatra da umjetnik treba zivot i pojave oko sebe da osvjetlava svojim duhom, da u njima otkriva duboko skrivenu zakonitost i tako da dovrsi prirodu, da je dogradi. I u beskrajno razlicitim stvarima postoje analogije ,koje treba umjetnik da otkrije i poveze u sliku svijeta. Bodler je protivnik i utilitarizma i larpulartizma. Govorio je da je "najsmjesnija stvar vidjeti cilj poezije u sirenju prosvjete u narodu", ali nije poricao duboku vezu izme|u poezije i covjeka."Necu da kazem da poezija ne oplemljenjuje naravi"-pisao je Bodler-"...ja kazem : pjesnik je umanjio poetsku snagu ako je isao na moralni cilj,jer poezija ne moze da izjednaci sa moralom i naukom." Osim poezije , pisao je i prozu i kritiku.Zbirka -Spin Pariza(1869) otvara vrata novoj vrsti proze :to su impresionisticke crtice , koje su -kao nacin pisanja , prihvacene u Evropi krajem XIX vijeka.

Otac mu je rano umro,a sa majkom i ocuhom je cesto dolazio u sukob. Godine 1841. roditelji ga salju na put oko Afrike,do Indije, u skolu zivota. Ustedjevinu -nasljedje od oca, brzo je potrosio, pa je zivio od pisanja i objavljivanja. Ali njegova nova poezija, sokantna i nova po motivima i slikama tesko je nalazila izdavaca. Vise puta je uzaludno pokusavao da objavi prvu i jedinu zbirku svojih pjesama. Uspio je napokon 1857. da izda -Cvijece zla,ali i protiv njega i protiv izdavaca poveden je sudski proces, kaznjeni su i zbirka je osakacena za sest pjesama. Bodler je najvise napadan kao pjesnik a ne kao teoreticar.On je najvise pjevao o poroku i to maestralno izrazio u svojoj zbirci - Cvijece zla ( 1857 ), u kojoj je ostvario sintezu razlicitih knjizevnih smjerova svoga vremena , ali i mnogo vise od toga :oznacio je pocetak i utemeljenje novog poimanja poezije.Ovdje je pjevao o iskusenjima sto ih je nudio nocni Pariz,pa ga je konzervativna kritika zigosala kao bludnika i razvratnika koji siri nemoral. Posjecna kritika pod uticajem javnosti , Bodlerovu poeziju je proglasila satanskom. I Bodler , umjesto ocekivane slave , dozivio je sudski proces na kome se sudilo djelu "zbog povrede javnog morala".Pogodjen takvim odnosom Francuza prema njegovom djelu i poeziji, napustio je Pariz i otisao u Brisel.Nije dugo zivio:u cetrdesetoj godini zivota dobio je izliv krvi u mozak, zivio jos nekoliko mjeseci potpunog pomracenja uma i u teskim mukama umro u Parizu 1867.godine.

Sredisnji motiv Bodlerove lirike je romanticarska suprotnost izmedju ideala i stvarnosti. Vec naslov zbirke - Cvijece zla-govori puno o nacinu Bodlerovog spajanja suprotnosti . On u svoju poeziju ne utkiva sentimentalnost,cak bi se moglo reci da je lisena svega lirskog, mekog, njeznog i plemenitog. To je poezija prihvatanja zivota sa svim njegovim teskocama i rugobama zajedno. Ali Bodler je veliki i moderan pjesnik po tome sto svakoj vrijednosti prilazi iz nove licne perspektive;on u svemu trazi i vidi zivot, a zivot vidi kao spoj satanskog i bozanskog, uzvisenog, duhovnog, ali i banalnog i crvotocnog. Njegova pjesma Albatros, nastala je jos 1841. za vrijeme pjesnikovog putovanja u Indiju, na{la bi podsticaj i u njemackoj i u engleskoj knjizevnosti. U ovim knji`evnostima ptica albatros je imala vrijednost simbola neshvacene i ismijane velicine, a Bodler joj je dao sasvim novo znacenje:u palom albatrosu,razlici izme|u onog prije,kad je bio"car azura",i sad kad je bijedan i jadan , on docarava prolaznost i promjenjivost sudbine posljednjom strofom cjelokupnu simboliku vezuje za sudbinu pjesnika , koji se "carem" osjeca u visinama, ali "na tlo prognan, gdje ga svijet sa porugom gura, od divovskih krila ne moze da hoda". Ono sto mu je u njegovom svijetu, u visinama, fantasticno orudje koje ga cini carem.