Gaj Julije Cezar, prema opštem mišljenju najveća ličnost u istoriji rimskoga naroda, i jedan od najgenijalnijih ljudi što ih je dao ljudski rod, potiče od plemena Julijevaca, koje, opet prema rimskoj tradiciji, vodi porijeklo od Jula, sina trojanskoga junaka Eneje. Kako je Eneja bio sin Anhiza i boginje Venere, to je kod Rimljana bila i ukorijenjena tradicija da u krvi roda Julijeva, pa prema tome i u krvi Cezarevoj, ima neke božanske primjese.
Takva okolnost i tradicija je i rukovodila najvećeg rimskog epskog pjesnika Vergilija da pišući Eneidu, i uzdižući do zvijezda svoga savremenika cara Augusta, indirektno ukaže i na njegova prethodnika Cezara, koji je utro puteve Rimskoj imperiji. Nekoliko godina docnije, i drugi velikirimski pjesnik Ovidije počeo je svoje poznato djelo Metamorfoze stvaranjem svijeta, odnosno haosom, a završio pretvaranjem Julija Cezara u zvijezdu te je na taj način carsku kuću uzdigao do nebesa.
Cezar je rođen u Rimu godine 101, a prema nekim verzijama 100. god. stare ere. U 16. godini izgubio je oca Julija Cezara. Prvo vaspitanje je stekao kod svoje umne i obrazovane majke Aurelije, a zatim kod retora Marka Antonija.
Politikom se počeo baviti veoma rano. Kako mu je vođa narodne stranke Marije bio tetak, a Cezar je pored toga bio prvi put oženjen Kornelijom, kćerkom narodnog prvaka Lucija Kornelija Cine, to se i Cezar prikloni narodnoj stranci i na taj način dođe u sukob sa vođom optimata Lucijem Kornelijem Sulom pa pobježe iz Rima. Sula ra je, doduše, docnije, na zauzimanje prijatelja, pomilovao. Ali on je već tada uočio sve Cezareve političke kvalitete i ambicije pa je pred istim prijateljima govorio da se u Cezaru krije više Marija.
Bojeći se ipak Suline osvete Cezar krenu u Malu Aziju i tu se pokaza kao odličan vojnik. Prilikom opsade grada Mitilene on dobi i prvo odlikovanje — Građanski vijenac — (Corona civica).
Da bi se usavršio u govorništvu, Cezar krene godine 76. na ostrvo Rod kod tada čuvenog učitelja govorništva Apolonija Molona iz Alabande i tu se zadrža godinu dana. Tom prilikom zarobe ga gusari, kojima je u šali prijetio da će ih jednoga dana prikovati na krst. To je docnije, pošto je platio veliki otkup i bio oslobođen, uistinu i učinio.
Poslije povratka u Rim Cezareva je politička karijera naglo rasla. Najprije je izabran za vojnog tribuna, da bi već godine 68. postao kvestor, a 65. edil. Tada je, dijeleći besplatnu hranu i priređujući sjajne igre, stekao kod naroda velike simpatije. Zbog toga se bio toliko zadužio da je često govorio kako bi mu trebalo više hiljada sestercija pa da nema ništa.
Godine 63. postao je pontifeks maksimus, 62. bio je pretor, a 61. nalazio se u svojstvu propretora u Onostranoj provinciji Španiji gdje je vodio borbu sa Keltiberima i Luzitanima i pobijedio ih. Tada je stekao i naziv — imperator.
On je godine 60. sa Pompejem i Krasom sklopio trojni savez, takozvani Prvi triumvirat, a već slijedeće 59. god. Cezar je postao konzul. Kolega u konzulatu mu je bio Marko Kalpurnije Bibul. Tada je izdao i nekoliko značajnih zakona.
Po završenom konzulatu Cezar je dobio mandat da kao prokonzul krene u Cisalgošsku Galiju i Ilirik, a naskoro zatim i u Transalpinsku Galiju. Tu se osvajajući Galiju, za račun rimskoga naroda, zadržao više od osam godina.
Kada je senat, zajedno sa Pompejem, bojeći se Cezareve velike popularnosti, pokušao da mu oduzme komandu i naredio da raspusti vojsku i da se vrati u Rim, Cezar otvoreno krenu protiv senata i Pompeja i tako dođe do građanskog rata. Prešavši rijeku Rubikon, on brzo sredi i prilike u Italiji, a zatim pređe u Španiju, gdje svlada Pompejevu vojsku. Zatim se prebaci na Balkan i u odlučnoj bici kod Farsala, godine 48, ponovo pobijedi Pompeja.
Vrativši se u Rim Cezar bude imenovan 46. godine za diktatora. Ta čast mu je kasnije bila dodijeljena na neograničeno vrijeme. Kako se međutim u Rimu nalazio i veliki broj pristalica republikanske stranke, kojima se Cezareva diktatura nije dopadala, skovana je zavjera i on je ubijen 15. marta 44. godine. Među ubicama su bili i njegovi dobri prijatelji Decim Junije Brut i Gaj Kas
Нема коментара:
Постави коментар