Heraklit (oko 544-488 g.p.n.e.) je stvorio upečatljivu filozofiju koja je oduvek bila izazov za tumače. Izražavao se u metaforama tako da je zbog toga dobio nadimak "mračni". Rođen je u Efesu u porodici osnivača grada, ali je politiku i upravljačke poslove prepustio mlađem bratu. Bio je jakog karaktera koji nije podnosio mane ljudi svoga vremena. Zato je izabrao da kritikuje njihove običaje i religiju.
Heraklitova slika sveta je kompleksna. U njoj se bore i različite sile i različiti filozofski principi. Za Heraklita je osnovni element bila vatra. Osim toga, smatrao je da svet predstavlja poprište stalne borbe suprotnih sila toplog i hladnog, suvog i vlažnog, svetla i mraka.
Svijet se stalno menja, i zato, ako tražimo ono što je ipak stalno i što je počelo prirode ne treba da gledamo u pravcu materija koje su promenljive, nego u pravcu pravila po kojima se ta promena dešava. Promena kosmosa nije haotična, već se odigrava u okviru istih zakona prirode.
Heraklit zakone prirode naziva i logosom prirode pretpostavljajući da ovi zakoni svedoče o razumu koji upravlja prirodom kao njen deo. "Logos" je grčka reč čije je osnovno značenje "govor, jezik", ali koja kroz upotrebu filozofa dobija i druga značenja. Njome se označava sve što ulazi u proces saznavanja i razumevanja prirode. O razumu koji upravlja prirodom govori se kao o logosu, ali se govori i da naša duša sluša i poseduje logos onda kada razumeva prirodu. Razumevanje prirode nikad nije lako. U tom smislu Heraklit kaže: "Priroda voli da se skriva". Ali, razumevanje je ipak moguće.
U jednom važnom fragmentu Heraklit kaže da je logos jedan za sve ljude, ali da oni uprkos tome žive kao da postoji poseban logos za svakog od njih.
Heraklit je sa jedne strane poznat po ideji o stalnoj promeni, a sa druge, on otkriva polje logosa ili zakona prirode i duše koje kasnije istražuje cela filozofija.
_За Хераклита је кретање стварност, а стабилност илузија. Једна од његових изрека која описује непрестану промену гласи „не можеш два пута ући у исту реку." За Хераклита све је у „току“, све тече, што је сажето у познатој изреци „Панта Реи“ који се њему приписује:
Heraklitova slika sveta je kompleksna. U njoj se bore i različite sile i različiti filozofski principi. Za Heraklita je osnovni element bila vatra. Osim toga, smatrao je da svet predstavlja poprište stalne borbe suprotnih sila toplog i hladnog, suvog i vlažnog, svetla i mraka.
Svijet se stalno menja, i zato, ako tražimo ono što je ipak stalno i što je počelo prirode ne treba da gledamo u pravcu materija koje su promenljive, nego u pravcu pravila po kojima se ta promena dešava. Promena kosmosa nije haotična, već se odigrava u okviru istih zakona prirode.
Heraklit zakone prirode naziva i logosom prirode pretpostavljajući da ovi zakoni svedoče o razumu koji upravlja prirodom kao njen deo. "Logos" je grčka reč čije je osnovno značenje "govor, jezik", ali koja kroz upotrebu filozofa dobija i druga značenja. Njome se označava sve što ulazi u proces saznavanja i razumevanja prirode. O razumu koji upravlja prirodom govori se kao o logosu, ali se govori i da naša duša sluša i poseduje logos onda kada razumeva prirodu. Razumevanje prirode nikad nije lako. U tom smislu Heraklit kaže: "Priroda voli da se skriva". Ali, razumevanje je ipak moguće.
U jednom važnom fragmentu Heraklit kaže da je logos jedan za sve ljude, ali da oni uprkos tome žive kao da postoji poseban logos za svakog od njih.
Heraklit je sa jedne strane poznat po ideji o stalnoj promeni, a sa druge, on otkriva polje logosa ili zakona prirode i duše koje kasnije istražuje cela filozofija.
U logosu su skrivene i pouke o razumnom načinu života. Međutim, Heraklit nije mislio da su te pouke poznate i poštovane od strane većine ljudi. Bio je ljut na ljude svoga vremena, pa čak i na druge filozofe i Homera i Hesioda i u stalnom sukobu sa njima. Heraklit kaže:
"Mnogoznanje ne uči pameti, inače bi naučilo Hesioda i Pitagoru, Ksenofana i Hekateja", ili
"Većina je osrednjih, malo je onih koji vrede"
U Grčkoj se često dešavalo da se najbolji pojedinci proteruju ili osuđuju samo iz razloga što se ističu i izazivaju zavist drugih. Kada su tako Efežani proterali Heraklitovog prijatelja Hermodora, Heraklit se po legendi toliko naljutio da je rekao da bi svi trebalo da se obese i prepuste upravu deci, a sam je otišao iz grada.
- Παντα ρει και ουδεν μενει
- Све тече, све се креће
Нема коментара:
Постави коментар