Logički pozitivizam
Ideje slične Kontovim u dvadesetom veku zastupa grupa savremenih filozofa (Moric Šlik (1882-1936), Rudolf Karnap (1891-1970), rani Ludvig Vitgenštajn (1889-1951) i drugi). Bliski ovom krugu bili su i engleski filozofi Bertrand Rasel (1872-1970) i Džordž Edvard Mur (1873-1958).
Oni takođe smatraju da je jedino legitimno znanje empirijska nauka, ali u žaru protivljenja metafizici tvrde i više: da su stavovi filozofije (metafizike), etike i estetike besmisleni (da ne pružaju nikakvo pozitivno saznanje) i da su naučni stavovi, za razliku od metafizičkih, dokazivi (potvrđeni) u stepenu koji ne dopušta nikakvu sumnju, da se dakle mogu nazvati istinitim u potpunom i konačnom značenju.
Ova kritika se očigledno zasniva na posebnom pojmu "smisla", koji se svodi na informaciju o nekim opažljivim činjenicama ili stanjima stvari. Naš intuitivan pojam smisla je znatno širi, tako da su ovakve tvrdnje logičkih pozitivista pokrenule jedan novi način filozofiranja - filozofiju jezika - čiji je cilj da pruži potpuniju teoriju značenja ili smisla.
Tvrdnju o potpunoj potvrđenosti naučnih iskaza ubrzo su napustili i sami filozofi logičkog pozitivizma. Ipak, na kritici ovog njihovog shvatanja izgradile su se neke kasnije ugledne filozofije kao što je npr. filozofija Karla Popera.
Нема коментара:
Постави коментар